Milan RAKOVAC

Režija i dramaturška obrada: Lary ZAPPIA
Scenografija: Dalibor Laginja, Deni Šesnić
Oblikovanje svjetla i videoprojekcije: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Skladatelj: Duško Rapotec Ute
Koreografkinja: Andrea Gotovina
Savjetnik za čakavski dijalekt: Milan Rakovac
Savjetnik za pulski dijalekt: Ester Barlessi Sardoz
Asistent za scenografiju i video: Martino Šesnić
Asistent kostimografa: Sanja Jureško
Inspicijenti: Lili Švrljuga, Manuel Kaučić
Šaptačica: Sintia Lacman
Glazbu izveli i snimili: Tea Grubišić - violina, Alexandar Saša Valenčić - harmonika, Andrej Rogić - mandolina, Duško Rapotec Ute - ostala glazbala.

 Igraju: Aleksandar Cvjetković, Filip Lugarić, Elvia Nacinovich, Bruno Nacinovich, Denis Brižić, Romina Vitasović, Milan Rakovac, Rosanna Bubola, Elena Brumini, Lucio Slama, Alida Delcaro, Teodor Tiani, Rade Radolović.

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula zahvaljuje na potpori Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i Istarskoj županiji.

Suradnja dvaju kazališta danas na zajedničkom projektu više je nego uobičajena, gotovo rutinska, pojava pa ne čudi, možemo slobodno bez dvojbi reći i zakašnjela, prva koprodukcija Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula i Talijanske drame Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka na drami 'RIVA I DRUXI doajena i barda istarske književnosti Milana Rakovca, nagrađenoj trećom Nagradom za dramsko djelo "Marin Držić" Ministarstva kulture Republike Hrvatske za 2006. godinu, u režiji i dramaturškoj obradi Laryja Zappije. Naime, ne samo općepoznata povijesna i zemljopisna bliskost Pule (ili sveobuhvatnije, Istre) i Rijeke, već i ona kulturna, socijalna, dvojezična, polidijalektalna i ina, dakle svakovrsna i svekolika kulturološka povezanost pretpostavljala je takvu suradnju teatara koja je naposljetku ostvarena upravo na ovoj zavičajnoj i višejezičnoj (čakavsko-puležansko-hrvatsko-talijanskoj) rakovčevijanskoj freski, predstavi o prijepornom pulskom poraću četrdesetih godina prošloga stoljeća. Nepostojanost jezičnih barijera (ter se kapimo), spontana multikulturalnost i zavičajna neposrednost zasigurno su teatarski izazovi nesagledivih razmjera. Nesumnjivo, započeta koprodukcijska suradnja naših kazališta za sobom nosi lepezu mogućnosti, otvara široki prostor za mnoštvo zavičajno nam bliskih tema, kako povijesnih tako i suvremenih, vrijednih i zanimljivih scenskih propitivanja i dramskih uprizorenja. Ča bi Istrijani rekli: samo kuraja i krijancije.

Gordana Jeromela Kaić
ravnateljica Istarskog narodnog kazališta

Ne znam da li smo Gordana Jeromela Kaić i ja tog svjesne, no ono što smo učinile odlučivši se na koprodukciju predstave kakva je 'RIVA I DRUXI vjerojatno je povijesni iskorak. Ne samo zato jer su dvije zemljopisno bliske i po mom mišljenju komplementarne kazališne kuće kakve su Talijanska drama Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i Istarsko narodno kazalište u Puli konačno započele suradnju na konkretnom projektu, već i zato što su se oslonile na tekst kakav je 'RIVA I DRUXI autora Milana Rakovca, koji simbolizira intelektualnu putanju prijeđenu od početnih nepovjerenja, u usporedbi s drugima, do potpunog prihvaćanja i razumijevanja. Nije slučajan ni izbor redatelja Laryja Zappije koji svom talentu i estetskom ukusu, apsolutno bliskom kulturi suvremenog kazališta, pridružuje svoj osobni osjećaj pripadnosti dvjema kulturama, hrvatskoj i talijanskoj, smatrajući se k tomu, možda povrh svega, građaninom svijeta. Talijanska vas drama, prihvaćajući sav rizik, poziva da prihvatite taj naš kazališni projekt kao mogućnost govora o egzodusu, unutrašnjem i vanjskom, kolektivnom i osobnom, multietničkom i nacionalnom, da bismo progovorili o nama skupljajući komadiće pamćenja koje ćemo zajednički zalijepiti u album uspomena, uz uporabu neobičnog ljepila u kojem se miješaju razni jezici i narječja i gdje se višeglasje oživljuje u jednom posve razumljivom i sugestivnom polifonijskom pjevu. 

Laura Marchig
ravnateljica Talijanske drame