Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

BAAL

Bertolt Brecht
 

Redatelj: Eduard Miler
Adaptacija teksta i dramaturgija: Žanina Mirčevska
Autor glazbe i songova te izbor glazbe: Livio Morosin i Eduard Miler
Kostimografkinja: Tajana Meštrović
Scenograf: Goran Petercol
Dizajn rasvjete: Eduard Miler i Goran Petercol
Asistent redatelja: Manuel Kaučić

lica: 

BAAL - Goran Navojec
EKART - Dražen Šivak
SOPHIE - Lucija Šerbedžija
EMILIJA - Ana Karić
JOHANNESOzren Grabarić
JOHANNA - Mia Krajcar

Glazbu izvodi Livio Morosin Band 

Članice Dramskog studija INK:

KRITIČARKA - Anita Buhin 
STARIJA SESTRA -  Nina Veizović
MLAĐA SESTRA - Gloria Grujić
MLADA ŽENA - Zuzana Čulić
DJEVOJKA 1 - Hana Žerić  
DJEVOJKA 2 - 
Irena Bilčić 

DEMONSKA PRIVLAČNOST CRNOGA ANĐELA BAALA

Otvorena dramska struktura Baala omogućava različita, čak i oprečna čitanja te materije. Problem DOBRA I ZLA je česta tema Brechtove dramatike. Međutim u Baalu je taj problem dramske ideje samo na površini. Dramsku ideju toga teksta moramo unatoč svemu tražiti na drugim, kompleksnijim nivoima.

Najčešće je Baal u analizama označen kao pijanac, vagabund, ljenčina, sebičnjak, egoist, sujetan i vulgaran tip, ljubomorno biće, rasipnik i ubojica. Ukratko, Baal je epitom zla. I svojom vanjštinom - svojom grubošću, prljavštinom i ružnoćom - predstavlja zlo. A unatoč tome ne možemo govoriti, da je Baal zao, ako ne potražimo samu srž zloće. Odnosno, ukoliko bi ostali samo kod njegovih «zločina», bila bi to površna i nepotpuna analiza.

Kao ishodišnu točku za analizu možemo upotrijebiti samo ime. Baal je naime ime kanaanskog poganskog boga plodnosti, koji je bio najviši malik, a žrtvovani su mu bili ljudi. Taj bog je bio gladan ljudskog mesa. Tako je paralela između boga i lika Baale odmah jasna, naime kao i bog tako i junak uništava /ždere ljude oko sebe. Junak Baal duhovno i fizički uništava najmanje tri osobe (Emiliju, Zofiju i Johannesa) te ubije još najmanje tri (Ekarta, Johannu - iako indirektno - te Mladu ženu). U različitim verzijama broj njegovih žrtava kao i načini njihovoga žrtvovanja i uništenja variraju, međutim bez obzira na to Baalova destruktivnost ima jak pečat dijaboličnosti. Zato je samo po sebi razumljivo pitanje, što je u biti pokretač te destruktivnosti ? Kroz različite vidike svoga ponašanja lik manifestira snažnu želju, da bude drugačiji. I jeste drugačiji. Negira i odbija sve, što predstavlja moralno i socijalno uređenje, u kojem egzistiraju mase. Odupire se svemu, što u društvu predstavljaju, dogovoreno građansko uređenje, etičke norme, religiozno usmjerenje i materijalna dobra. Sve to bi mogao biti pozitivan radikalizam, ukoliko ne bi bio toliko presudno uništavajući.

Fenomen Baala je zamršen i činjenicom, da je unatoč svojoj destruktivnosti demonski privlačan kako ženama tako i muškarcima, bez obzira na njihov društveni položaj ili inteligenciju.

Žene se doslovno bacaju za njim, muškarci se osjećaju počašćenima, ukoliko su uz njega, i jedni i drugi mu se duhovno i tjelesno potpuno predaju. Baal je idol, i to ne toliko zbog svoje umjetnosti -poezije- već zbog svega onoga, što jest. Njegov život je sam po sebi fascinantan. Što je ono, što je toliko demonski privlačno kod njega? Što nas može fascinirati kod tako skandalozne ličnosti? Baal je beskompromisan i neustrašiv, nikad nikoga ne moli ili treba. SAM JE SEBI DOVOLJAN. Ta suverenost je očaravajuća, još posebno ljudima (građanima), koji čitav svoj život prihvaćaju kompromise, boje se, da će nešto izgubiti, i žive u vječnoj zavisnosti od nekoga ili nečega. Očaravajući je i za umjetnike ili kvazi-umjetnike, koji ustrajno kruže oko njega i pokušavaju iskoristiti erupciju njegovog talenta. Najviše fascinira zapravo to, da Baal ne samo da stvara, već živi umjetnost, a to može samo šačica posvećenih.

Drugi razlog fatalne privlačnosti možemo potražiti u fenomenologiji ljudskog karaktera. U ljudski karakter su ugrađeni strahovi. Najlakše ih se otresemo tako, da ih proživimo. Strah od smrti je najveći. Najčešće je konačna pobjeda na tim strahom sam proces umiranja. Tu se skriva moć privlačnosti Tanatosa, koja je, iako prikrivena, prisutna u ljudskom karakteru. Za Baala svi znaju, da je vrlo opasan tip. On je kao sunce: tko mu se previše približi, spržit će se. Unatoč tome ljudi upravo bezglavo jure k njemu, k tom suncu, koje ih nezaustavljivo privlači, iako će ih opeći i spržiti. Ustvari k njemu ih vuče nepodnošljivo jaka privlačnost Tanatosa.

Problem Tanatosa je prisutan i kod samog Baala, iako potpuno drugačije i s drugim intenzitetom. Različitu igre iz godine 1919 je Brecht posvetio prijatelju Orgeju i u posveti između ostaloga zapisao:

«.. Što se tiče igre u cijelosti, je autor nakon temeljitog promišljanja otkrio u njoj tendenciju: igra želi dokazati, da čovjek može dobiti svoju porciju, ukoliko ju je spreman platiti. I ako ju nije spreman platiti. I odmah kad je plati..»

Ta porcija, koju dobije svatko, bez obzira na to, da li plati ili ne, je ustvari smrt. Način, na koji Baal prihvaća tu porciju, ustvari predstavlja ključ, s kojim možemo dešifrirati samu genezu njegovoga problema, jer je ta porcija glavni pokretač njegovoga destruktivnog ponašanja.

Kada oljuštimo sve slojeve, kojima je lik obavijen, možemo vidjeti, da je njegov glavni problem ustvari želja prekinuti ljudski krug Natosa, Erosa i Tanatosa, odlijepiti se od ljudskoga u sebi i spojiti se s prirodom ili nebom. Baal u igri više od dvadeset puta govori ili piše o nebu i zvijezdama. Konačno i umire s molbom da izdahne zagledan u nebo. Njegova zadnja riječ je: «Zvijezde».

Time, što čitav život uništava ljudski red/uređenje, Baal pokušava ustvari uništiti sve ljudsko u samome sebi. Htijući negirati ljudsko u sebi, negira ljude oko sebe. Nažalost svejedno završava kao čovjek i tipično ljudski moli ljude, neka ostanu uz njega, da ne umre sam.

Tlocrt ovoga teksta je kružni put, koji se završava sam po sebi. Baalova smrt je zatvaranje, a ne proboj kruga.

Baal u sebi nosi jaku gilgamešku čežnju. To je čežnja za besmrtnošću. Baal nije slučajno pjesnik i umjetnik. U svakom umjetniku ima nečeg gilgameškog, jer ustvari svaki umjetnik želi pobijediti ljudsku determiniranost i, ako ne drugačije, svojim djelima produžiti svoj vijek. Međutim Baal nije običan umjetnik. Nije građanski poeta, čiji je jedini cilj izdati zbirku pjesama. On zna, da pjesničkom zbirkom ne može pobijediti ljudsko u sebi.

Nedostižnost besmrtnosti je problem, koji Baala uništava. Kad utvrdi, da ništa ne može pobijediti NIŠTAVILO, postaje ciničan i zao. Nema ničeg istinijeg od NIŠTA. Na kraju je NIŠTA. To ništa je sam «epicentar» teksta.

Brechtov prvijenac Baal otvara egzistencijalno-gnostička pitanja. Suptilno suprotstavlja dimenzije čovjek naspram kozmosa (nebo, zvijezde), čovjek naspram prirode, čovjek naspram vječnosti. Glede na te kategorije Baal osjeća ništavilo ljudskog karaktera. I kad vidi, kako su ljudi oko njega mali i potišteni, i to ne zbog predestiniranog ništavila, već zbog nekih malograđanskih moralnih zadrški, postaje zao prema svim ljudima.

Na kraju Baala nećemo označiti kao epitoma zla, već konstatiramo da je simbol općeg ljudskog stremljenja ka prekoračenju ljudske determiniranosti. To je najviše stremljenje. To je neostvariva čežnja. To je čežnja, koja se mora ostvariti (ispuniti). To je čežnja, koja skriva demonsku privlačnost crnoga anđela Baala.

 

Žanina Mirčevska

 

Eduard Miler rođen je 1950. godine. Studij umjetnosti završio je u Stuttgartu, da bi od 1973. do 1979. godine glumio u mnogim njemačkim i austrijskim kazalištima. Od 1990. do 1994. godine bio je umjetnički direktor u Slovenskom mestnom gledališču u Ljubljani. Stvarajući vlastiti scenski izričaj u suvremenom dramskom kazalištu, devedesetih je godina konzistentno prezentirao najznačajnije dramatičare njemačkog govornog područja 20. stoljeća. U svojim redateljskim kreacijama ostvario je dekadentnu i ekspresionističku, uvijek angažiranu atmosferu, u koju polaže pale anđele i smrvljene subjektivitete uništene zapadnoeuropskom civilizacijom. Njegov način obrade kazališnog materijala stvara snažne vizije tame, mraka, propasti... Cijelim bićem posvećuje se glumcu i njegovu umijeću transformacije i zavođenja, istodobno posvećujući pozornost suptilnoj, ironičnoj i komičnoj izvedbi...

Njegovo izuzetno sugestivno, dosljedno režirano kazališno svjedočanstvo u posljednjim predstavama, nadahnjuje gledatelja intelektualnim i intuitivnim osjećajima te jezovitim spoznajama o tome kako je destruktivan svijet u kojemu živimo. Etički kod kazališne poetike Eduarda Milera unosi u kazališni prostor snagu jasne misli koja izravno komunicira i budi.

Najvažnije režije:

H. Achternbusch: Ela, EG Glej, 1983. i Susn, SMG, 1993; H.Müller: Kvartet, SNG Drama Ljubljana, 1984, Eksplozija sjećanja I, SLG Celje, 1997, Zadaća, SMG, 1998, Eksplozija sjećanja III, PG Kranj, 1999 i Filoktet, PPF, 2000; B Brecht: Pir malograđana, SNG Drama Ljubljana, 1985; Vereinigte Bühnen, Graz, Austrija, 1986; Kerempuh, Zagreb, Hrvatska, 1998; i Baal, Jugoslavensko dramsko pozorište, Jugoslavija 1988; SNG Drama Ljubljana, 1999; E. Corman: Credo Vereinigte B'uhnen, 1985; A. Boal: Šakom protiv vatre, Schauspielhaus Köln, Njemačka, 1986; C.Goldoni: Trilogiju o ljetovanju, HNK Split, Hrvatska, 1988; F. Wedekind: Lulu, SNG Drama Maribor, 1990; F. Bruckner: Magic and loss, ZKM, Zagreb, Hrvatska, 1992; A. Strindberg: Gospođica Julija, SMG, 1994; G. Büchner: Leonce i Lena, SMG, 1995; i Woyczek, Gavella, Zagreb, Hrvatska, 2001; Waechter – Dekleva: Klavnovi, SMG, 1995.; Moliere: Tartuffe, HNK Split, Hrvatska, 1996; W: Shakespeare: Kako vam drago, HNK Split, Hrvatska, 1999; Othello, SNG Drama Ljubljana, 2000; E. Toller; Hinkemann, SMG, 1999; B.M.Koltes: Roberto Zucco, PDG Nova Gorica, 2000; H. Pinter: Party Time (4 jednočinke), Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, Crna Gora, 2000; S.Kane: Fedrina ljubav, 4.48 psihoza, SMG, 2001; E. Ionesco: Ionescomanija, Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica, Crna Gora, 2002; Ödön von Horváth: Vjera, Ljubav, Nada, PG Kranj, 2002.; W. Shakespeare: Richard III., SNG Maribor, 2004.; M.Crimp:Okrutno i nježno, SNG Drama Ljubljana, 2005.; Schiller: Spletka i ljubav, PG-Kranj, 2006.

            Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, između ostalih i prestižne Prešernove nagrade za režiju u Sloveniji, te nekoliko nagrada na Međunarodnom festivalu MESS, Sarajevo.

 

BROJ IZVEDBI PREDSTAVE

Pretpremijera

24.05.2006. INK

Premijera

25.05.2006. INK

Reprize

26.05.2006. INK
27.05.2006. INK
13.10.2006. INK
14.10.2006. INK
                    BJELOVAR
                    ZAGREB

Galerija