Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

PA NE HODAJ GOLA NAOKOLO

GEORGES FEYOEAU

prevoditelj ZLATKO WURZBERG

redatelj IVICA BULJAN
skladatelj MITJA VRHOVNIK-SMREKAR
koreografkinja MARE SESARDIĆ
scenografija NUMEN
kostimografkinja ANA SAVIĆ-GECAN
asistent redatelja i dramaturg ROBERT WALTL
pijanist ZVONKO PRESEČKI
dizajn svjetla ALEKSANDAR MONDECAR
autori tekstova pjesama SAŠA ANTIĆ, MARIN IVANOVIĆ-STOKA

 

SABORSKI ZASTUPNIK FILIPOVIĆ
TARIK FILIPOVIĆ
NJEGOVA ŽENA SUZANA
MIA BEGOVIĆ
GRADONAČELNIK FELLER
EDO VUJIĆ
NOVINAR HAZNADAR
MARIO MIRKOVIĆ
SLUGA
SAŠA ANTIĆ
MARIN IVANOVIĆ-STOKA
SIN
PAVLE GAMOŠ / EUGEN ČANIĆ
/ ZAGREBAČKI DJEČACI /

izvršna producentica i inspicijentica
MIRELA TIHAVA
tehničko vodstvo
DADO KULENOVIĆ
izrada scenografije
MLADEN DOMAŠ
scena
MLADEN PILIĆ / ŽELJKO BAJT
majstori rasvjete
JOSIP LJUBIĆ / TOMISLAV SABLJAR
majstori tona
NIKOLA ČIKOS / DOMAGOJ VLAHOVIĆ
garderoba
RUŽICA ČAPELNIK
BRANKICA MAJETIĆ
šminka
VEDRANA RAPIĆ
frizure
BOŽENA ŠKRINJARIĆ
rekvizita
MILJENKO SEDLANIĆ
fotografije
RADOMIR SARAĐEN

Da bi si predočili dojam kakav je u svoje vrijeme izazivalo kazališno umijeće Georgesa Feydeaua, danas valja zamisliti spojene učinke neke filmske komedije, pop-glazbe-nog hita i reality showa koji se više mjeseci zadržavaju u središtu zanimanja publike, usmjeravaju medijski interes na fenomene koje dodiruju i na njih fokusiraju određenu društvenu pažnju. Cilj je njegovih građanskih komedija bio na krajnje zabavan, na isto tako precizan način ogoliti situacije društvenih običaja i njihovog zastranjenja u gomilanju obiteljskih ili profesionalnih problema, suvremene ličnosti i njihove mani-čne karakterne crte, a iznad svega začudnu mehaniku bračne intime. U njima iluzija realnosti prizora i likova ide tako daleko da dramatičar na pozornici kopira stvarne suvremenike, doslovno ih prenosi ili tek neznatno preinačuje (ovdje primjerice novinar i političari iz drugog plana).
Suvremenik Emilea Zole i naturalističkog kazališta, Feydeau oko pojedinca u spre­gama društvenih konvencija gradi svoju satiričku komediju punu duhovitih replika, ponekad nadrealističkog tona, čiji su likovi dovedeni do ruba razboritosti i nikako ne uspijevaju uskladiti logiku svojih nazora s prihvaćenim pravilima ponašanja. Osobe komedije su postavljene u stvarnu, banalnu građansku sredinu, no ispod nje nalazi­mo primitivni svijet kojim upravlja jednostavan psihički mehanizam, u svom sirovom djelovanju. Feydeau zasniva radnju komada prema naturalizmu, to jest na porivima i njihovom slijepom, upornom traganju za nečim što će biti njihov objekt, a satiričnost proizlazi iz zbrke u njihovoj vezi, odnosno posvemašnjoj nepodudarnosti. U ovoj ko­mediji, počevši od zbrke u porivu za gledanjem i porivu za dodirivanjem, u konku­rentskom nadmetanju političke stvari i seksualne stvari pred voajerskim pogledom privatne i javne znatiželje. Seksualni objekt gole žene smeta političkoj ambiciji za zadržavanjem isključive pažnje na sebi, a ženin seksualni poriv pronalazi svoj objekt zadovoljenja tek u sarkastičnom činu uboda ose. Pokretač radnje su brze promjene u fokusu onoga što je pokazano, do toga što bi trebalo vidjeti, onoga što treba sakriti pogledu, ili pokazati da bi se zavarao pogled, itd., odnosno zadovoljenoj ili iznevjere­noj znatiželji onih koji gledaju. I Feydeauov jezik je u službi nepredvidive logike akcije, u iskliznuću smisla kroz jezično nesvjesno, gdje jezik kaže više i drukčije nego što karakteri misle da izgovaraju. U onoj mjeri u kojoj su ove Feydeauove teme politike, seksa i medijskog voajerstva i naše suvremene opsesije ili traume, utoliko je njegovo kazalište još i danas nama suvremeno.

Zlatko WURZBERG

Feydeauovo kazalište je čudesno osloboditeljsko, jer uvijek polazi od situacija koje su nam znane, svima prihvatljive, a on ih do krajnosti dramatizira, «svija» ih do krajnosti, sve dok stvar ne pukne. Bergson izvrsno izražava taj mehanizam kada piše da «smijeh dolazi od određene ukočenosti pojedinca«. Kod Fevdeaua, ta napetost puca i izokre-će se. On piše svojem sinu Michelu: «Ako želiš nasmijati, uzmi nevažno kakve osobe, postavi ih u dramatičnu situaciju, i nastoj promatrati iz komičnog kuta. Ali ne dozvoli da išta kažu, učine išta što ne bi bilo strogo upravljano najprije njihovim karakterom, a zatim akcijom. Komično je prirodno prelamanje neke drame». Na istu temu Woody Allen će nekoliko godina kasnije reći: «Komicno je drama plus vrijeme.» Drama i smijeh koji nas oslobađa dvije su padine istog brijega.
Baš zbog toga moramo postavljati Feydeaua ozbiljno, vrlo ozbiljno. Nikada, (ili rijetko kada) nije smiješan lik, već situacije u koje ih autor uranja. Zbog toga glumci to kazalište moraju igrati bez dopadanja, ali također i bez ikakvog odmaka, u potpunom angažma­nu; tako potpunom da može ići, što se tiče glume, sve do nijekanja samog postojanja kazališnog prikazivanja. Ako se na starogrčkom glumac naziva «hipokritom», to znači da je od početka kazališta veliki glumac bio onaj koji je lagao najbolje. A Feydeàuovi likovi se nalaze u tako dramatičnim situacijama da ih može spasiti samo najnevjerojatnija laž. Glumac koji igra lašca stoga vidi sebe kako laže u beskraj, jer i sam laže! U toj igri zrcala samo će zaborav sebe, «zanesvjestenost», kako često kažem, omogućiti prihvaćanje tih laži u laganju, ili radije laganja u lažima. Zbog toga, treba poći tako daleko da se gle­datelja pretvori u «voajera», štoviše, bučnog voajera (a takav je poželjan!). Feydeau je za glumce nesumnjivo najteže kazalište koje igraju. Jer situacije lete naprijed i, da bi s njima izašao nakraj, lik će morati gaziti po onome što mu je najsvetije, otvoreno lagati, nijekati očigledno slušajući kako se dvorane tresu od smijeha! Nije lako! Potrebno je mnogo skromnosti i bezuvjetna iskrenost.
Bernard MURAT
/ Francuski kazališni redatelj, postavio nekoliko Feydeauovih komada: Krojač za dame, 1985.; I ponovo, 1993. (s J.-P. Belmondom); Dama kod Maxima, 1991.; Magarac/

Dignite poklopac sa sata i nadnesite se nad njegov mehanizam; nazubljeni kotači, male ; opruge i potisne elise? To je Feydeauov komad kojeg promatramo iz kulisa. Vratite poklo­pac i okrenite sat: to je Feydeauov komad viđen iz dvorane-teku sati, prirodni, brzi, divni?
Sacha GUITRY

BROJ IZVEDBI PREDSTAVE

PREMIJERA

29.03.2005. INK

REPRIZE

30.03.2005. INK
31.03.2005. INK
02.04.2005. KEREMPUH - ZAGREB 
03.04.2005. KEREMPUH - ZAGREB
04.04.2005. KEREMPUH - ZAGREB  
05.04.2005. KEREMPUH - ZAGREB  

Galerija