Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

Društvene igre

Gordon Scammell

DRUŠTVENE IGRE 

 

prijevod: Max Blažević
režija: Aleksandar Bančić
glazba: Marko Grbac
kostimi: Gordon Scammell
scenski pokret: Andrea Gotovina
dizajn rasvjete: Dario Družeta i Marko Bolković

 

 

 

 

 

igraju:
Toni: Matija Ljuba
Pero: Lukas Jovanović
Filip: Saša Stepanović
Denis: Diego Kliman
Aleks: Marko Costantini
Biba: Petra Kožljan / Iva Kevra
Sanja: Ana Rumak / Sara Poljak
Jasna: Zuzana Čulić / Anita Knežević / Kristina Brajković
Kristina: Nina Veizović / Irena Bilčić

 

Napisao sam „Društvene igre“ jer sam fasciniram onime što ljude tjera da drugima nanose bol.
Kao pedagog, znam da djeca znaju biti nevjerojatno okrutna prema drugoj djeci – pogotovo ako odrasli nisu prisutni. Kada gledate djecu kako se igraju – pogotovo kada ne znaju da ih se gleda – vidite da oni ubrzo nameću igri svoja pravila i konvencije. Doduše, ta „pravila i konvencije“ su uglavnom uvrnuta verzija pravila i konvencija odraslih.
Kod odraslih postoji granica između civiliziranog i neciviliziranog ponašanja. No, za odrasle je jako lako prijeći tu granicu. Kod djece je ta granica tanja i lakše je se prelazi. Jednom kada se ta granica razbije dogode se najgroznije okrutnosti.
Prije nekoliko se godina u Velikoj Britaniji dogodio incident u kojem su dva desetogodišnjaka otela dvogodišnjeg Jamie Bulgera. Ubili su ga na najokrutniji način. Bio je to incident koji je potresao Veliku Britaniju. Mnoga su pitanja proizašla iz toga. Što je potaklo te dječake da počine takav grozan zločin? U kakvom to društvu živimo? Koga treba kriviti? Nažalost, vjerujem da smo svi mi kadri to učiniti. Jedina je razlika što je – na svu sreću - kod većine nas granica čvršća. Kada nestanu pravila kaos jako lako zavlada.
Tekst „Društvene igre“ u ovakvom obliku nije nikada bio izveden pred publikom. Ovo će biti svjetska praizvedba. Napisao sam tekst prije dvanaestak godina. Postojala je jedna prijašnja verzija koju su izvodili moji učenici. Zvala se „MRVICA!!“(CRUMB!!) Ne znam zašto se baš tako zvala. No, učenici su inzistirali na tom naslovu. „MRVICA!!“ je izvođena u Velikoj Britaniji i širom Zapadne Australije. Svugdje je bila dobro prihvaćena. Bilo je mnogo pozitivnih reakcija gledatelja.
Imena likova (u originalu na engleskom jeziku op.pr.) su stvarna imena učenika/glumaca koji su ih igrali. Ti učenici su danas profesionalni glumci, učitelji i odvjetnici – svi redom uspješni. Dječak koji je igrao Tonija i bio tlačen kroz cijelu predstavu danas je vrlo uspješan dramski pedagog.“

Gordon Scammell

 

Kada sam kao mladi dramski pedagog početnik, 1998.g. tražio na mailing listi „drama uk“ od britanskih kolega da mi preporuče tekst za rad s tinejdžerima dobio sam nekoliko zanimljivih prijedloga. Među njima bio je i tekst „Games People Play“ Gordona Scammella koju mi je poslao sam autor. Tužna priča o Lyttonu odmah me osvojila. Na žalost, tada nisam imao mogućnost iskoristiti taj tekst. Tekst je ležao u mojoj ladici i svako toliko bih ga ponovno čitao, započinjao prevoditi i čekao pravu ekipu s kojom bih ga realizirao. Na proljeće 2003.g. predložio sam mladome kolegi Luki Mihoviloviću, koji je također tražio tekst prema kojem bi radio predstavu, da uzme «Games People Play». Tako je nastala predstava «Bila je to samo igra» koja se temeljila na Scammellovom tekstu no u malo promijenjenom izdanju. Na žalost predstava je doživjela samo dvije izvedbe. Ove 2008.g., deset godina nakon što sam dobio tekst, ostvarili su se uvjeti da ponovno uzmem tekst u ruke i realiziram predstavu. Jedan od važnijih uvjeta bila je glumačka ekipa. Ansambl «Društvenih igara» čine dramci s kojima radim već četiri godine i uvjeren sam da su dorasli zadatku. Za njih je ovo pravi izazov jer po prvi puta rade predstavu koja je namijenjena njihovoj generaciji. Tekst je jak, direktan i bez previše okolišanja govori o velikom problemu koji je u nas sve učestaliji. Nasilje djece nad djecom svakodnevno puni stupce novina. Svakim danom sve više. Izgleda kao da se ništa ne čini na prevenciji. Nije nam cilj ovom predstavom rješavati taj problem jer smo svjesni da je to nemoguće, no svakako želimo ukazati na ozbiljnost problema i apelirati na nadležne da se što više pokuša učiniti edukacijom, a manje represijom.  Voljeli bismo doprinijeti rješavanju tog problema makar na naš, dramski, način. Ipak je ovo predstava od mladih mladima, jasna poruka mladih dramaca da se takvo ponašanje više ne bi trebalo tolerirati, a kamoli podržavati. Nadam se da će ih vršnjaci čuti.    

Aleksandar Bančić

BROJ IZVEDBI PREDSTAVE

Pretpremijera

28.04.2008.

Reprize


28.04.2008.
29.04.2008.
30.04.2008.

Galerija

Photo:Branislav Danevski