Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

LEGENDA O SVETOM MUHLI

redatelj: Dražen FERENČINA

dramaturginja:  Ana PROLIĆ
scenograf: Igor VASILJEV
asistentica scenografa: Izidora SPASIĆ
kostimografkinja:  Marita ĆOPO
autor glazbe: Igor KARLIĆ
oblikovatelj svjetla:  Damir GVOJIĆ
jezični savjetnik: Ivica PUCAR

igraju: Blanka BART, Lana GOJAK, Igor GOLUB, Vlasta GOLUB, Goran KOŠI, Mladen KOVAČIĆ, Mijo PAVELKO, Rade RADOLOVIĆ, Draško ZIDAR 

PETLJAJ, PETLJAJ... ili LEGENDA O SVETOM MUHLI 

Snalažljivi fra Muhlo poznaje „vjeru“, ali i želje, probleme i stremljenja svoje pastve - u „dušu“. Nizom intervencija u situacije i odnose - kako na ovom tako i na „onom“ svijetu - dolazi do zabranjenih tjelesnih naslada, punih vreća novaca, pa čak i beatifikacije. Iako će obmanuti članove svoga stada brojnim lažima, spletkama i insinuacijama (lažnim svecem, anđelom Gabrijelom, čistištem u podrumu, porukama Svetog trojstva, nepostojećim oporukama, lažnim smrtima, patvorenom trudnoćom, čarobnim napicima, premještanjem djeteta iz jednog u drugo tijelo) iskorištavajući pritom njihovu naivnost, praznovjerje, ali i (sebične) težnje za ispunjenjem vlastitih (mahom tjelesnih ili materijalnih) ambicija, komediografski žanr dat će mu svojevrsno opravdanje i olakšanje, ali ne i konačno „odriješenje“ od grijeha. Ovdje, ipak, nitko neće nastradati. Štoviše, iako obmanuti, akteri ovog na razini radnje iznimno složenog komada, bit će sretni. Ferdinand, prosvjećen boravkom u čistilištu i njegova žena Lucija, obogaćena užicima s božjim poslanikom u liku anđela Gabrijela, konačno će dobiti toliko željenog i očekivanog nasljednika. Bogoslav će se osloboditi svetih halja sestre Magdalene te se, legitimiziran novim identitetom, moći vratiti kući bez bojazni da bude proglašen dezerterom kršćanskog rata. Njegova će žena Amalija konačno doći do ključa željeznih gaća, ali i do gorke spoznaje o pravoj prirodi odnosa sa svojim ispovjednikom. Njihova kći Evica osigurat će vječnu ljubav željenog Tvrtka, seoskog vlastelina čija se obitelj (tradiciju koje i on nastavlja) obogatila pljačkajući grobove. Kazimir će utjerati čast članova svoje obitelji bez lomače i kolca. Svi će oni ojačati u vjeri te dobiti „svog“ zaštitnika i zagovornika na nebesima, svetog Muhlu (a ako bude milosti, možda i novu crkvu). Samo će fra Anđelku, uskraćenom za olakšavajuću čar (samo)obmane, ostati gorka egzistencija sa sumještanima Dalmatinske zagore, čija se vjera nerijetko utemeljuje i posreduje „praznovjerjem“. Kršćanski svjetonazor ovdje ravnopravno koegzistira s ostacima poganske baštine;  religiozno i praznovjerno, realističko i fantastično, mitsko i kršćansko čvrsto je isprepleteno. Fantastika kojom obiluju zbivanja u malom mjestu imotske krajine briše granice između mogućeg i nemogućeg, vjere i praznovjerja, ozbiljnog i komičnog, prošlog i suvremenog ostavljajući nas zabrinjavajuće gorkog osmijeha.

Ova gorka komedija jezikom i stilom naslanja se na ruralno ambijentalnu komediografsku tradiciju (na tragu Brešanove),  no ujedno se od nje i odmiče. Matišić se poigrava žanrovima (legenda, farsa, prikazanje) – čas ih upostavljajući, čas ih dekonstruirajući, miješajući ih i parodirajući. Dodatno se otklanja od uzusa pučke komediografije zauzimanjem jasne autoironijske pozicije naspram vlastitog teksta, njegovih likova i same strukture (u didaskalijama). Matišić, također u posveti (Giovanniju Boccacciu i Marinu Cariću) i motu (citat iz povijesnog spisa bizantinskog cara Konstantina Porfirogeneta De administrando imperii)  na početku teksta ukazuje na intertekstualnost svog djela  dajući mu ujedno poetološko pa i svjetonazorsko usmjerenje. Iz Boccacciova Decamerona, nastanjenog svećenicima i njihovim svetim stvarima - molitvama, ispovijedima, trapljenjima, vizijama i čudesima te njima pridruženim vitezovima i njihovim (upitnim) idealima, vrlinama i čašću, a s druge strane pukom sa svojom lakovjernošću i glupošću, preuzima niz motiva i motivskih sklopova koje nije moguće svesti na samo jednu novelu (iako kao sadržajno određujuću možemo izdvojiti onu o fra Lorenzu). Kao i  Boccaccio, i Matišić se igra i zabavlja na račun licemjerja, lakovjerja, praznovjerja, koji udruženi s trajnom težnju ka zadovoljenju puti postaju poligon komičnog, ali i grotesknog.

Legendu o svetom Muhli, poznatog, proslavljenog i nagrađivanog suvremenog hrvatskog dramatičara Mate Matišića, nastalu 1988. godine (koje će čak dva puta doživjeti inscenaciju) ova koprodukcijska suradnja Kazališta Virovitica i Istarskog narodnog kazališta donosi u adaptiranoj varijanti. Pripremajući ju za jednu od ranijih inscenacija autor iz nje uklanja „okvir“ komada koji priču o srednjovjekovlju povezuje sa socijalističkim prilikama, crkvu s državom, vjeru s politikom, srednji vijek s danim trenutkom zbilje. Iako je tim dramaturškim zahvatom na izvorno iznimno opsežnom i usložnjenom tekstu promijenjen i njegov kontekst te je na svojevrsni način „osiromašen“ za eksplicitne i inplicitne analogije, višeznačnost, brojne životopisne likove i satriričke iglice, on ne gubi svoj nukleus već ga modificira, a na svojevrstan način i potencira i fokusira. Vjerujemo da će se, bez potrctavanja ili sugestije, uspostaviti paralelizmi između događaja u svetom Muhli i operativnih modela naše svakodnevnice. Da citiramo lukavog i samoživog „sveca: Petljaj, petljaj da te nitko ne razumi, pa kad toliko spetljaš da ni tebi samu nije jasno što si spetlja, unda to lipo objasniš – nako kako ti paše….  Strategija i metodologija upravljanja „stadom“ koje, dok god je sito i zadovolj(e)no pristaje biti usmjeravano, vođeno i striženo, doživjela je tek kozmetičke promjene. A ponekad niti njih. 

Mate Matišić rođen je 1965. godine u Ričicama kraj Imotskog. Iako je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu to zvanje neće mu postati zanimanjem. Jedno vrijeme bio je urednik na Hrvatskom radiju i dramaturg u Jadran filmu. Od 2008. godine zaposlen je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Svestrani i produktivni Mate Matišić jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih dramatičara čiji su dramski tekstovi (Bljesak zlatnog zuba, Legenda o svetom Muhli, Božićna bajka, Cinco i Mariko, Anđeli Babilona, Svećenikova djeca, Sinovi umiru prvi, Ničiji sin, Žena bez tijela, Balon, Fine mrtve djevojke) prevedeni na nekoliko jezika, inscenirani na brojnim pozornicama u zemlji i svijetu te su zastupljeni u nizu antologija recentnog dramskog pisma. Jednako je aktivan i u filmskom mediju kao scenarist i koscenarist uspješnih i nagrađivanih filmova (Život sa stricem, Kad mrtvi zapjevaju, Fine mrtve djevojke, Priča iz Hrvatske, Infekcija, Ničiji sin, Nije kraj, Cvjetni trg, Svećenikova djeca). Autor je glazbe za brojne kazališne predstave, filmove i televizijske serije. Svira u nekolicini jazz sastava. Za sve segmente svog stvaralaštva nagrađen je mnogim strukovnim nagradama.

Broj izvedbi predstave

PRETPREMIJERA:

6. veljače 2015. u 20 sati Virovitica

PREMIJERA:

25. veljače 2015. u 20 sati INK

REPRIZE:

7. veljače 2015. u 20 sati Virovitica
26. veljače 2015. u 20 sati INK
27. veljače 2015. u 12 sati INK
9. travnja 2015. Čakovec
22. travnja 2015. Varaždin
24. travnja 2015. Virovitica
25. travnja 2015.  Krapina, Festival FUK
29. travnja 2015. Vinkovci
06. srpnja 2015. Karlovac
20. listopada 2015. - Virovitica
21. listopada 2015. – Zagreb (Histrioni, Bobijevi dani smijeha)
4. studenoga 2015. – Zadar (HNK u Zadru)
5. studenoga 2015. – Šibenik (HNK u Šibeniku)
7. studenoga 015. - Požega
3. prosinca 2015. - Celje
8. prosinca 2015. - Osijek (HNK u Osijeku)
9. prosinca 2015. - Vukovar