Facebook Twitter Instagram Pinterest Youtube

BARUFE

Carlo Goldoni-Predrag Lucić

prevoditelji: Daniel D. Malalan, Petra Blašković, Patricija Jurinčič, Nataša Ralijan
redatelj: Vito Taufer
autor glazbe: Damir Halilović Hal
Scenograf: Voranc Kumar
Kostimografkinja: Barbara Stupica
Oblikovatelj svjetla: Jaka Varmuž
Asistentica redatelja: Renata Vidič
Gostujući glumci: Gojmir Lešnjak Gojc, Maša Grošelj
Gledališče Koper: Rok Matek, Igor Štamulak, Gorazd Žilavec
INK Pula: Nika Ivančić, Petra Blašković
SSG Trst: Luka Cimprič
SNG Nova Gorica: Marjuta Slamič, Iztok Mlakar, Andrej Zalesjak, Patrizia Jurinčič 

OSEBE / PERŠONE

Prva ribiška družina:

Šjor Tone Sardon – lastnik ribiške ladje, piraneški dialekt – GOJMIR LEŠNJAK GOJC
Šjora Paškua Padela – Tonetova žena – MARJUTA SLAMIČ
Lucijeta Čakolona – Tonetova sestra – MAŠA GROŠELJ
Pepi Lepi – Tonetov brat in Uršin snubec, šminker – ROK MATEK

Druga ribarska familija:

Serđo Ciceron – ribar i kormilar na Tonetovu brodu, zamuckuje na umaškom dijalektu – IZTOK MLAKAR
Libera Kokotuša – Serđova žena, Paškvina dostojna suparnica u galami – PETRA BLAŠKOVIČ
Urša Torokuša – starija Liberina sestra, Bepova vjerenica – PATRICIA JURINČIČ
Keka Peka – mlađa Liberina sestra, u stalnom lovu na vjerenika, bilo kojeg i bilo čijeg – NIKA IVANČIĆ

Na ribiški barki so še / Na ribarskom brodu stiže i:

Đovanin Temperin – mladi ribič, Lučkin snubec – KRISTIJAN GUČEK

Na barko čaka / Brod dočekuje:

Vicko Lazanja / Karabinjer 1 – trgovec z ribami, spretni prodajalec vsega Visoki arbitražni komisiji -   ANDREJ ZALESJAK

Dokler so ribiči na morju, se okrog mota /Dok su ribari na moru, među ženama se mota: Šime Cavata Šimija – barkarjol, čolnar, ki sanja da bo obogatel od turizma – LUKA CIMPRIČ

Več kot pripadajači del k barki; / Više nego pripadajući dio ribarskog ulova čeka:

Dr. Izidoro Luštrišimo – visokopoštovani predsednik Arbirtražne komisije – IGOR ŠTOMULAK

Vse nadzira: / A sve nadzire:

Komendator Špija / Karabinjer 2 – sodnijski sluga – GORAZD ŽILAVEC

RIJEČ REDATELJA: 

Kako je istaknuo redatelj Vito Taufer, tema je predstave iznimno aktualna. Lucićeva adaptacija Goldonijeve komedije "Ribarske svađe" prenesena je iz Mletačke lagune u Istru, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i predstavlja svojevrsnu metaforu današnje Europske Uniju. U komediji je venecijanski dijalekt zamijenjen narječjem hrvatske i slovenske Istre.

Predstava se doslovno ne odnosi na dnevnopolitičku situaciju, više je to metafora multietničkoga i multikulturalnog svijeta "u kojem vlast iskorištava maloga čovjeka, čovjeka na rubu, marginaliziranoga i pauperiziranoga ribara, s kojim vlast manipulira kao kmetom na političkoj šahovnici", napomenuo je Taufer.

RIJEČ AUTORA:

Koprodukcija predstave

Carlo Goldoni: Le baruffe chiozzotte/Ribarske svađe 

U prvom zajedničkom kazališnom projektu koji bi povezao četiri profesionalna teatra obalnoga prostora iz tri države – Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište iz Pule (Hrvatska), Gledališče Koper (Slovenija), Slovensko narodno gledališče iz Nove Gorice (Slovenija) i Slovensko stalno gledališče iz Trsta (Italija) – u koparskom Gledališču se začela ideja o predstavi Ribarskih svađa (Le baruffe chiozzotte) velikog talijanskog komediografa Carla Goldonija u režiji slovenskog redatelja Vite Taufera.

Zašto baš Goldoni i zašto baš njegove Ćozotske barufe kao prvi izbor za koprodukcijsku predstavu ova četiri kazališta? Ne samo zato što se taj tekst odavno udomaćio na pozornicama s ove obale Jadrana i postao dio klasičnog repertoara hrvatskih i slovenskih kazališta, s inscenacijama koje su se – na radost brojne publike – igrale ne samo godinama već i desetljećima. Ne samo zato što su neke od tih predstava postale nezaobilazno mjesto u teatrološkoj literaturi o Goldoniju, gdje se pojedine Ribarske svađe s naših pozornica spominju s respektom sličnim onome što ga uživa najglasovitije uprizorenje Ćozotskih barufa – ono u režiji Giorgia Strehlera u milanskom Piccolo teatru.

U barufama Goldonijevih ribara, njihovih obitelji i batelanata pred podozrivim očima pomoćnika kancelara i izvjestitelja Kriminala prepoznali smo u prvom redu barufe ovog svađalačkog vremena. U melodioznom i pitoresknom govoru Goldonijevih Ćozota osjetili smo zov da kazališno progovorimo na tri jezika – talijanskom, slovenskom i hrvatskom – i na bogatim dijalektalnim varijetetima Istre, Krasa i Trsta. U Goldonijevoj ljudskoj a ne božanskoj komediji pronašli smo komički ključ za iščitavanje teško popravljivih ljudskih naravi i još kompliciranijih društvenih odnosa gdje gotovo da i nema sklada izuzev – svađalačke harmonije.

Prihvatili smo, ukratko, ljudski i umjetnički izazov da Goldonijevom klasičnom komedijom pokušamo ispričati živu priču ovog vremena i prostora, priču koja nadilazi državne granice, predstavu koja upravo zbog svoje višejezične razigranosti i kulturalne pluralnosti, što ih donose glumci iz četiri kazališne kuće, može dosegnuti nove razine razumijevanja. Pa makar se – što bi rekao Veselko Tenžera – i posvađali. Onako goldonijevski, ribarski, ćozotski, mediteranski. A sve uz smijeh.

I uz nadu da će se zajednička kazališna avantura započeta Ribarskim svađama nastaviti. 

Predrag Lucić

Broj izvedbi predstave

PREMIJERA:

21. lipnja 2017. u 21 sat Kopar, Slovenija
23. lipnja 2017. u 21 sat Kaštel Povijesni i pomorski muzej Istre
25. lipnja 2017. u 21 sat Nova Gorica, Slovenija

Galerija

Photo: Izidor ČOK

Galerija

Photo: Jaka Varmuž

Galerija